Riječ, dati nekome riječ, izreći riječ… je u poučavanju više od same riječi. Riječ je svjetlost u tami, spasenje, lijek, veza između učenika i nastavnika gdje ona služi da bi potakla želju za učenjem. Mnogi će pomisliti da može biti i gorka poput otrova, ali ovdje nije riječ o takvoj riječi.

Vjerujem da smo u našoj školi davno napustili premisu da je učenik posuda u koje se ulijeva znanje od strane učitelja. Prenositi znanje bez stvaranja želje za znanjem jalov je posao za nastavnika, ali i onoga koji treba dobiti nešto od te nastave. Spojiti riječ, djelovanje, stajati iza svoje riječi djelima i priznati da nekada i nemamo sve odgovore, znači da učenici postavljaju dobra pitanja, a da mi moramo biti budni za njih.

Kreativnost je odlika svih ljudi bez obzira smatrate li se osobno kreativnima. Svako jutro kada se probudite morate biti kreativni, od izbora što ćete odjenuti, doručkovati, raditi itd. Naravno da se u vizualnim disciplinama pored takve kreativnosti mora imati i likovnog dara. No, dar bez probuđenog interesa samo može postati podsjetnik na neku našu mogućnost koju nikada nismo iskoristili do kraja. Tu nastupa „mentor“ koji zna uvidjeti nečije mogućnosti, sklonosti, jače i slabije strane, potaknuti ga da otkrije sam sebe kroz različite metode i pristupe dok jednoga dana ne otkrije svoju strategiju stvaranja. Tada učenik više nije odraz nego izraz i njegovo učenje kreće novim putem vlastitog istraživanja što je i konačni cilj.

(Predgovor Kataloga izložbe - Davor Kliman ravnatelj mentor, prof. likovne kulture)