Grafičke mape često naručuju upravo knjižnice, kabineti grafike i udruženja likovnih umjetnika i one mogu sadržavati djela jednog ili više umjetnika, a ponekad su tim likovnim radovima pridruženi i literarni, najčešće pjesme. Otisnuti grafički listovi se čuvaju u, za tu namjenu, dizajniranim i uvezanim mapama i imaju određenu nakladu. Zahvaljujući upravo tome, oni se mogu, ne samo pogledati na izložbama, nego i uzeti u ruke, pogledati izbliza te se može opipati papir na kojemu su otisnuti.

Najzastupljenija grafička tehnika u zbirci je sitotisak. U tehnici jednobojnog sitotisaka i sitotiska u boji otisnuto je više grafičkih mapa umjetnice Hede Gӓrtner posvećenih Istri i njezinoj kulturnoj baštini. Renato Percan svoje je linijske crteže, bogate različitim rasterima, također, ostvario u tehnici sitotiska kao i Eros Čakić u dvije grafičke mape većih formata. HDLU Istre bio je naručitelj nekoliko mapa u kojima su zajedno predstavljeni brojni istarski autori.

Mapa s 21 brošurom „Zbirke Biškupić“ iz 1991. god. osobito je zanimljiva zbog tehnika dubokog tiska u kojima je ostvarena i zbog velikog broja autora grafičara i njima pridruženih pjesnika. Neki grafičari u spomenutoj zbirci jesu:  Željko Kipke, Matko Trebotić, Željko Lapuh, Eugen Kokot, Vasilije Jordan, Ivica Šiško, Hamo Čavrk i Nikola Koydl.

Nevenka Arbanas sa svoje dvije grafičke mape pod nazivom „Dan“ i „Noć“, svakako zaslužuje biti spomenuta na kraju ovoga teksta kao jedna od najoriginalnijih suvremenih grafičarki koja uspješno kombinira tradicionalne tehnike dubokog tiska s nekonvencionalnom improvizacijom.